Pravo vreme parenja kod pasa

Pravo vreme parenja kod pasa

PROGESTERON

Polni ciklus kuje se sastoji iz 4 faze: proestrus, estrus, metestrus i anestrus. 

Kod pasa proestrus traje 3-17 dana, u proseku 9 dana, toliko i estrus (3-21) dan.

Utvrđivanje estrusa se vrši na osnovu samih kliničkih manifestacija, citološkom analizom vaginalnog razmaza i određivanjem vrednosti hormona u krvi. Najbolji način za otkrivanje pravog vremena za parenje, odnosno vremena ovulacije, je određivanje vrednosti hormona progesterona u serumu i citološkim ispitivanjem vaginalnog brisa

Početak proestrusa se ogleda u pojavi otečenosti i zacrvenjenosti vulve, promenom ponašanja, pojavom estralne sluzi kao i krvarenjem koje traje 7-10 dana, što je individualno kod svake ženke, a može i da potpuno izostane. Nakon krvarenja, tj. pri kraju samog proestrusa, 7-og i/ili 10-og dana od početka polnog ciklusa, treba izvaditi krv životinji i izmeriti vrednost progesterona.

Na samom početku ciklusa progesteron je veoma nizak i iznosi uglavnom manje od 1 ng/ml. Ukoliko životinja ne ispoljava jasne znake proestrusa, pa samim tim vlasnik ne može da odredi kada je ciklus tačno počeo, pravo vreme za uzimanje krvi se može utvrditi na osnovu vaginalnog brisa. Estralna faza pre ovulacije pokazuje veliki broj orožalih (kornifikovanih) epitelnih ćelija u vaginalnom razmazu.


Kada je više od 50 % epitelnih ćelija orožalo, tada treba pristupiti određivanju progesterona. Neposredno pred ovulaciju, vaginalni razmaz pokazuje da su sve ćelije orožale i to dominantno anuklearne (od 80% do 100%).

Kada vrednost progesterona dostigne vrednost oko 5 ng/ml za 24-48h nastupa ovulacija, kao i planiranje vremena parenja. Nakon ovulacije, jajnoj ćeliji je potrebno 48h da sazri kako bi mogla da bude oplođena i stoga se preporučuje ponavljanje parenja u naredna 2-3 dana. Posle ovulacije, koncentracija progesterona nastavlja da raste dostižući vrednost i do 80 ng/ml, koja se zadržava u narednih 60 dana, bez obzira da li je kuja ostala skotna ili ne.

Uzorak: Nivo progesterona – puna krv, najmanje 2ml

Napomena: Laboratorijska dijagnostika je samo jedna od dijagnostičkih metoda. Pojedinačna analiza nikako nije dovoljna za donošenje dijagnoze.  Samo stručno lice može, na osnovu znanja, iskustva, kliničkog pregleda, kao i drugih dijagnostičkih metoda donositi zaključke.

Za sve dodatne informacije vam stojimo na raspolaganju.

DVM,PhD,MS, Strahinja Medić

#progesteron, #parenjepasa, #odgajivaci #pas, #macka

FENOBARBITON monitoring – Epilepsija kod pasa i mačaka

FENOBARBITON monitoring – Epilepsija kod pasa i mačaka

FENOBARBITON monitoring

Fenobarbiton je antikonvulzivni lek. Indikovan je u slučajevima akutnih napada opasnih po život pacijenta, ali i u okviru menadžmenta konvulzija tokom dugog vremenskog perioda. Fenobarbiton je najčešće prvi lek izbora u ovakvim slučajevima i dobro deluje bez obzira na primarne uzroke napada, koji mogu biti posledica trovanja, infektivnih stanja, epilepsije i/ili neoplazija na mozgu.

U slučajevima dugotrajne terapije u cilju kontrole konvulzija, redovno praćenje koncentracije fenobarbitona u krvi je od značaja za zdravlje i dobrobit pacijenata. Terapijske koncentracije koje su više od gornje vrednosti (150.0 umol/L), dovode do nepovratnih oštećenja ćelija jetre.

Na osnovu doze fenobarbitona koju pacijent unese oralno u organizam ni na koji način nije moguće predvideti koncentraciju koju ovaj lek postiže u krvi. Ovaj odnos je različit od pacijenta do pacijenta i zavisi od mnogo faktora. Jedan od njih je i vreme unosa hrane u odnosu na trenutak davanja terapije.

Praćenje i prilagodjavanje terapijske koncentracije fenobarbitona je neophodno na početku uvođenja ovok leka. Pored nekoliko protokola za praćenje koncentracije u krvi, najbitnije je posmatranje kliničke slike, odnosno stepena učestalosti konvulzija.

Preporuke ACVIMa su sledeće:

  1. Prvi uzorak bi trebalo testirati 14 dana nakon početka terapije.
  2. Drugi uzorak bi trebalo testirati 6 sedmica nakon početka terapije.
  3. Na svakih 6 meseci bi trebalo kontrolisati koncentraciju u krvi, ukoliko je pacijent ima barem 2 napada u tom periodu.
  4. Odredjivanje koncentracije u krvi bi trebalo ponoviti 14 dana nakon promena u terapijskoj dozi.

Vreme za koje se fenobarbiton razgradi u jetri pacijenta varira izmedju 24 i 72 sata. Oralna terapija bi zbog toga trebalo da se daje na 12 do 24 sata. Koncentracija u krvi varira u toku dana. Najvišu koncentraciju fenobarbiton postiže 2 do 6 sati nakon davanja terapije. Nakon toga koncentracija opada do trenutka davanja nove doze leka.  Za odredjivanje koncentracije fenobarbitona se preporučuje uzorkovanje neposredno pre davanja terapije, jer je to teorijski najniža koncentracija koju lek postiže u krvi.

Pošto postoji velika individualna razlika izmedju pacijenata u metabolisanju fenobarbitona, pored praćenja koncentracije u krvi, neophodno je uzeti u obzir kliničku sliku, nalaze kliničkog pregleda, rezultate hematoloških i biohemijskih pretraga i rezultate drugih dijagnostičkih procedura.

Zbog odredjenog stepena toksičnosti u slučajevima dugotrajne terapije, potrebo je kontrolisati opšte stanje organizma uz pomoć fenobarbiton monitoring profila, opšteg profila i uz pomoć stimulacionog testa žučnih kiselina. 

DVM,PhD,MS, Strahinja Medić

#fenobarbiton, #epilepsija, #epilepsijakodpasa #epilepsijakodmacaka, #pas, #macka